
U trenutku kada je Wizz Air najavio zatvaranje svoje baze u Beogradu od novembra 2026. godine, otvorilo se pitanje da li će kompanija dugoročno ostati prisutna u glavnom gradu Srbije ili će potražiti operativno povoljniju alternativu. Iako zvaničnih potvrda nema, sve je više indicija da bi Wizz Air mogao da razmotri premeštanje dela svojih operacija, pa čak i buduće baze, na aerodrom u Nišu, koji poslednjih godina postaje sve značajnija tačka low‑cost saobraćaja u regionu.
Wizz Air je u više navrata ukazivao na to da su nova pravila Direktorata civilnog vazduhoplovstva Srbije, koja se odnose na operacije stranih avio‑kompanija bez lokalnog AOC‑a, povećala troškove i smanjila fleksibilnost poslovanja u Beogradu. Kompanija je ta pravila ocenila kao „diskriminatorna“, naglašavajući da otežavaju planiranje i realizaciju letova, posebno u periodima kada je potrebno brzo reagovati na promene u potražnji ili raspoloživosti aviona. U takvom regulatornom okruženju, Niš se nameće kao logična alternativa, jer nudi jednostavnije procedure, niže aerodromske takse i veću operativnu slobodu, što je za low‑cost model poslovanja od presudnog značaja.
Pored regulatornih faktora, Niš ima i jasnu ekonomsku prednost. Aerodrom „Konstantin Veliki“ već godinama važi za jedan od najpovoljnijih aerodroma u regionu kada je reč o troškovima za avio‑kompanije, što uključuje niže naknade za sletanje, polijetanje, ground handling i noćne operacije. Za kompaniju poput Wizz Aira, koja svoju konkurentnost gradi na agresivnoj optimizaciji troškova, ovakva razlika može biti presudna u donošenju odluke o dugoročnom pozicioniranju na tržištu Srbije.
nastavak na sledećoj strani
