
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svete mučenice Veru, Nadu, Ljubav i njihovu majku Sofiju – četiri svetiteljke koje su svojom verom i mučeništvom u 2. veku ostavile neizbrisiv trag u hrišćanstvu. Praznik je posvećen najvećim vrlinama vere: veri, nadi i ljubavi, koje su temelj svakog pravoslavnog života.
Ove devojčice – Vera (12), Nada (10) i Ljubav (9) – zajedno sa majkom Sofijom, stradale su u vreme cara Hadrijana jer nisu želele da se odreknu Hrista i prinesu žrtvu boginji Artemidi. Iako su bile mučene na najstrašnije načine, njihova odlučnost da ostanu verne svojoj veri bila je nepokolebljiva. Nakon njihove smrti, Sofija je tri dana i tri noći molila na njihovim grobovima i potom preminula od tuge. Njihova žrtva postala je večni simbol postojanosti i ljubavi prema Bogu.
Iako praznik nije crveno slovo u crkvenom kalendaru, duboko je ukorenjen u tradiciji pravoslavnog naroda. U raznim jezicima imena su ostala simbol vere: Vera, Nadežda i Ljublji (crkvenoslovenski), Pistis, Elpis i Agape (grčki), Fides, Spes i Caritas (latinski).
Na današnji dan vernici se podsećaju da je strogo zabranjeno predavati se zlim mislima i lošim delima. Umesto toga, naglasak je na ljubavi – prema Bogu, porodici i bližnjima. Poseban običaj vezan za praznik kaže da majke treba da daruju svoje ćerke i provedu s njima dan, jer je upravo odnos majke i ćerke u ovom prazniku istaknut kao svet i neraskidiv.
Ovaj običaj postao je prepoznatljiv simbol praznika, podsećajući da su ljubav, vera i nada stubovi hrišćanskog postojanja, ali i najdragoceniji poklon koji roditelji mogu dati svojoj deci. Sveta Sofija sa svojim ćerkama ostala je upamćena ne samo kao primer mučeništva, već i kao snažno svedočanstvo o veri koja ne posustaje i ljubavi koja nikada ne prestaje.