„Vaše Preosveštenstvo, molim da mi oprostite na greškama, ali trudiću se da ih bude što manje, jer sam po prvi put u povjerljivoj misiji ovdje. Molim da razumijete moje napore koje činim sam uz pripomoć veoma odanih i povjerljivih saučesnika, ali sve to da što bolje i savjesnije, da najbolje namjere Svete Stolice izvršim što razboritije uz veliku obazrivost, našto sam naročito upozoren.
Nosim Vam specijalnu poruku Svetog Oca Pape i Njegovu poruku trebam lično da uručim pa sam rado prihvatio ovaj naporni put da se uz njegov blagoslov ovjekoveči trud i obezbijedi Vaša saglasnost i saučešće što je izričita želja Sv. Oca Pape pa sam pošao na ovaj istorijski put koji treba da ovjekoveči Vas.
No, evo u Sarajevu sam pozvan u Nadbiskupiju i zadržan, hitno obaviješten sa napomenom da momentalno nije pogodan momenat—naime pala bi u oči moja prisutnost na Cetinju, pa bi mogle nastupiti nemile posljedice i mnoge neprijatnosti od nenamjernih zlih ljudi Vaše sredine, što bi omelo i mnogo naškodilo postignutim uspjesima u odvajanju Vaše Svete crkve od naturene separatističke jeresi.
MNOGO SE POSTIGLO I SV. OTAC PAPA JE VEOMA ZADOVOLJAN I PREDLOŽIO JE DA BI BILO NAJBOLJE DA SE SKINE ONA MALA KAPELA [Njegoševa kapela koju su komunisti srušili 1972. godine kako bi podigli današnji mauzolej] I SMJESTI U MUZEJ ILI NJEGUŠE GDJE BI ODGOVARAO NAMJENI, GDJE ISTORIJA TOGA VREMENA IZUMRLOG STAROG NARODA JOŠ JEDINO NE MOŽE DA VIDI.
nastavak na sledećoj strani