
Naš francusko-srpski odnos je uvek preživljavao krize, i zaslužuje da mu damo novi život i ojačamo na svim nivoima: lokalnom, kontinentalnom i međunarodnom; kulturni, ekonomski i politički.
Đulija Ača Miljković
Podsetimo se da ako bi ljudi svake nacije bili odgovorni za mračne postupke svoje vlade na mestu, uglavnom na vlasti zahvaljujući manevrima koji su retko demokratski, svi bismo bili krivi i otvoreni za napad. Ne vidim nikakav legitimitet u nastavku povezivanja srpskog naroda sa najnegativnijim karakteristikama, kada smo izabrali da zaboravimo i oprostimo u drugim okolnostima. Šta bismo mi, Francuzi, uradili suočeni sa talasom ratobornih separatista koji je zahvatio Alzas i zahtevao njegovu nezavisnost? Dakle, koristeći istorijski izgovor da smo sukcesivno bili Rimljani, Alemani, Španci ili čak Nemci, i da više ne osećate dovoljno francuski identitet da bi to opravdali?
Duboko francuskinja i srpkinja, ne mogu se pomiriti sa nejedinstvom dugogodišnjih diplomatskih saveznika. 1999, NATO bombardovanje Srbije; 2008, priznanje nezavisnosti Kosova od strane Francuske; 2018, poniženje predsednika Vučića, skinutog sa zvanične tribine tokom ceremonije komemoracije 11. novembra 1918. u Parizu: ove tri godine, nažalost, pokvarile su vekovni odnos naša dva naroda koji su delili dvojica herojskih vođa otpora između 1940. i 1945. general de Gol i general Mihailović. Volim da verujem da tako očigledna veza nikada ne umire. Nije u pitanju zaborav, već praštanje, jer nikad nije kasno da se krene ka zajedničkom horizontu. Verujem u snažnu rekonstrukciju francusko-srpskih odnosa, čiji želim da budem akter.
Hajde da promenimo paradigmu: naš francusko-srpski odnos je uvek preživljavao krize, i zaslužuje da mu se da novi život i ojača na svim nivoima: lokalnom, kontinentalnom i međunarodnom; kulturni, ekonomski i politički. Tako se nadam da će se naš predsednik Emanuel Makron ponovo povezati sa našom zajedničkom istorijom, za Srbe koji žive u Srbiji čije su divljenje i poštovanje ostali netaknuti uprkos testovima vremena, kao i za 120.000 Srba koji su izabrali da žive u našem velikom francuskom narodu. Naša zajednička budućnost ne može se napisati drugačije nego u Evropi sutrašnjice, koju treba graditi zajedno.