
„Kad bih samo mogla da nađem i prst svog sina da konačno nešto zakopam“, rekla je Hajra Ćatić u intervjuu za AFP 2010. U masakru je ubijen i njen suprug Junuz. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su deset godina kasnije i sahranjeni na groblju memorijalnog centra.
Njena želja da nađe makar ali delić svog sina nije ispunjena, a ranije je u medijima uvek govorila da se borila sa nedostatkom informacija o masovnim grobnicama što je dodatno otežavalo proces pronalaska posmrtnih ostataka njenog sina.
Brojni Srebreničani su se na društvenim mrežama oprostili od Hajre Ćatić ističući da je ona ceo život posvetila borbi za istinu i pravdu, za žrtve te neumorno davala veliki doprinos.
Ćatić je svoju borbu nastavila nakon 1995. godine osnivajući Udruženje “Žene Srebrenice”, ali je svojim radom doprinosila i Udruženju “Majke Srebrenice”.
Ne trebamo se oteti utisku da francuski mediji skoro nikada ne pišu o zločinima koji su počinjeni nad srpskim narodom tokom ratova devedesetih.