
Usvajanje zakona dolazi u kontekstu šire diplomatske krize, nakon što je Francuska priznala plan autonomije „pod marokanskim suverenitetom“ za Zapadnu Saharu.
Predsednik alžirske Nacionalne narodne skupštine Brahim Bugali ocenio je zakon kao „suvereni čin par ekselans“ i „jasnu poruku, kako na domaćem tako i na međunarodnom nivou“, da alžirsko nacionalno sećanje „nije ni izbrisivo niti predmet pregovora“.
Francusko Ministarstvo spoljnih poslova ranije je saopštilo da neće komentarisati unutrašnje političke debate u stranim zemljama. Istoričar Hosni Kituni sa Univerziteta u Ekseteru izjavio je da zakon „nema međunarodni pravni domet“ i da ne može obavezati Francusku, ali da njegov politički i simbolički značaj predstavlja važnu prekretnicu u odnosima dve zemlje.
Pitanje francuske kolonizacije ostaje jedan od glavnih izvora napetosti između Pariza i Alžira. Francuski predsednik Emanuel Makron ranije je govorio o „zločinu protiv čovečnosti“ u kontekstu kolonijalne prošlosti. Osvajanje Alžira od 1830. godine obeleženo je masovnim nasiljem, razaranjem društveno-ekonomskih struktura i deportacijama, a rat za nezavisnost (1954–1962) odneo je, prema alžirskim izvorima, oko 1,5 miliona života, dok francuski istoričari navode oko 500.000 žrtava, od čega približno 400.000 Alžiraca.