
Njegove reči nisu bile samo zapovest – bile su zakletva, testament i poziv na besmrtnost. U tom trenutku, major Gavrilović i njegovi vojnici znali su da idu u smrt, ali su išli dostojanstveno, verni zakletvi i zemlji koju su branili.
Beograd je tada pao, ali duh otpora i časti koji su pokazali Gavrilović i njegovi borci nikada nije ugašen. On je postao simbol onog neuništivog u srpskom narodu – spremnosti da se žrtvuje sve za slobodu i dostojanstvo.
Posle rata, major Gavrilović je preživeo, ali nikada nije tražio slavu. Umro je 1945. godine, u teškim vremenima, gotovo zaboravljen od države kojoj je dao sve. Danas, više od jednog veka kasnije, njegovo ime ponovo se izgovara sa poštovanjem. Jer junaci poput njega ne pripadaju prošlosti – oni pripadaju večnosti.