
Švedska je napravila krupan korak u svojoj bezbednosnoj i migracionoj politici. Sredinom novembra, švedski parlament odobrio je korenitu reviziju Ustava koja omogućava oduzimanje državljanstva određenim pojedincima, pre svega onih sa dvojnim državljanstvom osuđenim za krivična dela koja ozbiljno ugrožavaju „vitalne interese“ države.
Ovaj potez predstavlja prekretnicu u skandinavskom zakonodavstvu i već izaziva burne debate širom Evrope, jer mnogi u njemu vide nagoveštaj šire primene politike poznate kao remigracija.
Ustavna reforma i sprovođenje od 2027. godine
Tekst ustavnih izmena usvojen je u parlamentu sa ubedljivih 292 glasa za i 51 glasom protiv. Prema planu, ova ustavna promena treba da stupi na snagu 1. januara 2027. godine.
Ipak, sama ustavna norma nije dovoljna da bi mere odmah počele da se primenjuju – u narednom periodu biće neophodno usvajanje pratećeg zakona o primeni, kroz koji će buduća vlada precizno definisati na koje se sve prekršaje i krivična dela ova mera odnosi.
Odluka je plod višegodišnjeg insistiranja odlazeće vlade Ulfa Kristerssona, koja je u parlamentu imala snažnu podršku antiimigracijski nastrojenih Švedskih demokrata. Osnovni cilj reforme jeste obračun sa organizovanim kriminalom i licima sa dvojnim državljanstvom koja učestvuju u teškim oblicima kriminalnih aktivnosti.
Reakcije organizacija za ljudska prava
Kao što se i očekivalo, odluka je naišla na oštre kritike organizacija civilnog sektora. Predstavnici nevladinih organizacija, poput pravne savetnice ONG Civil Rights Defenders Aida Samani, upozorili su da ovakve mere stvaraju „dve kategorije građana – jednu čvrstu, a drugu slabu i uslovnu“, što po njihovom mišljenju narušava princip jednakosti pred zakonom.
Uprkos kritikama, vladajuća većina u Stokholmu ostaje pri stavu da država mora raspolagati efikasnim pravnim mehanizmima za zaštitu unutrašnje bezbednosti i borbu protiv lica koja zloupotrebljavaju gostoprimstvo zemlje.
Uticaj na evropsku političku scenu i paralele sa francuskom politikom
Švedski primer privukao je veliku pažnju u drugim evropskim zemljama, posebno u Francuskoj, gde desničarski i konzervativni akteri već dugo zagovaraju slične mere. Predlozi o oduzimanju državljanstva i naknadnoj deportaciji binoanaca koji krše zakon godinama su u fokusu političkih debata, a lideri poput Erma Zemmura u njima vide rešenje za lica koja je zbog pravnih prepreka do sada bilo nemoguće proterati.
Dok kritičari upozoravaju na opasnost od narušavanja međunarodnih konvencija o ljudskim pravima, sve veći broj evropskih država preispituje svoje pravne okvire, tražeći načine da odgovori na bezbednosne izazove i zahteve javnosti za strožom kontrolom migracija.





