
„Nastojimo da podignemo svest o ranom razvoju, za to smo se odlučili i vezali već petnaestak godina u Fondaciji – da što više dece ima pristup predškolskom obrazovanju i da se ljudi više pozabave tom temom. Kod nas možda ne postoji razvijena svest koliko je važno konstruktivno raditi sa decom u tom uzrastu“.
A oseća li i breme?
„Pa, ne nešto posebno… Jedino možda kada želim da iskusim momente normalnog života, npr. da prošetam svojim gradom, što ne pamtim kada sam uradio. Da malo uživam u običnim trenucima koji mi znače – da gledam zalazak sunca sa Kalemegdanske tvrđave, pored Pobednika. To su stvari koje mi nedostaju i koje ne mogu da doživim trenutno zbog prirode posla i prepoznatljivosti. S druge strane, naravno, imam mnogo beneficija i prednosti koje pokušavam da upotrebim na pravi način, za opštu korist“.
Đoković ističe da se nada da za Srbiju dolaze bolji dani, ali…
„Kao zemlja prolazimo kroz teške trenutke, i u poslednjih nekoliko decenija – ratovi, sankcije, svi koji su živeli devedesetih znaju o čemu se radi. I dalje se oporavljamo od svega toga. Nadam se da će doći bolje vreme za društvo, ne deluje mi da su ljudi preterano zadovoljni opštim stanjem i to je zabrinjavajuće – mladi odlaze, a mladi ljudi su budućnost svake zemlje. Ako ja kroz svoje oblasti mogu da doprinesem, uvek se stavljam na raspolaganje i trudim se da budem neko na koga ljudi mogu da se oslone u tom kontekstu – da širim prave vrednosti i načela sa kojima sam odrastao“, zaključuje Novak.