
Nije li vreme da se zaustavi ovaj rat?
Da, gospodine predsedniče, istorija nam govori da je lakše započeti rat nego ga prekinuti. Od Drugog svetskog rata, posebno, koji vi nazivate „patriotskim“, jer su se vremena mnogo promenila. Danas, sa globalizacijom, ekonomskim i medijskim pritiskom, više nije moguće pobediti na silu. Ishod nedavnog američkog mešanja u Iraku i Avganistanu to dokazuje. Kao što je Klauzevic predvideo, „rat je samo produžetak politike drugim sredstvima“. Međutim, politika se vodi razgovorom.
Tri meseca nakon ovog sukoba, nije li vreme da se pronađe način da se on okonča? Zašto ne predložiti, poput generala de Gola 1958. u kontekstu Alžirskog rata, „mir hrabrih“ svojim protivnicima? Prosvećeni čovek kakav ste vi je sigurno shvatio da je rat u Ukrajini, kako se to zove, otišao mnogo dalje od bojnog polja koje ste nacrtali. On je preplavilo televizijske ekrane sveta, do te mere da se pita o čemu će naši novinari pričati kada se mir potpiše. A oni koji prate vesti kroz svoj prozor nemaju ni vaše poznavanje istorije ni vaše reference.
„Da bi se izbegao ovo novo preuređenje sveta, koje Rusiju gura na istok i udaljiće je od njenih istorijskih i kulturnih izvora, nije u pitanju pobeda u ovom ratu, već njegovo zaustavljanje“.
Nesporazumi, nerazumevanje događaja su posledica dvostrukog čitanja: onog od onih, u manjini, koji pokušavaju da povežu svaki događaj kao jednu od izgubljenih karika u dugom lancu koji čini istoriju čovečanstva; i to onih, sledbenika amalgama, koji bi, kao Fabris, lik Stendala, zauzeli bojno polje kod Vaterloa kojem su bili svedoci za Staljingradsko, i uporedili bi ga sa onim u Mariupolju.
nastavak na sledećoj strani