
Tokom Vaskršnjeg posta, srpske pravoslavne crkve širom Francuske – u Parizu, njegovoj okolini, ali i u gradovima poput Nice i Miluza – beleže nezapamćenu posećenost. Večeras, na Vaskršnjem jutrenju, kao i sutra na sam Vaskrs, očekuje se rekordan broj vernika koji će doći da zajedno dočekaju najveći hrišćanski praznik.
Ono što se ovih dana može videti jeste snažan duhovni preporod srpskog naroda u dijaspori. Sve više ljudi vraća se veri, sve više njih posti, a ono što posebno raduje jeste sve veći broj dece koja dolaze u crkvu sa svojim porodicama. To je jasan znak da srpska tradicija i pravoslavna vera imaju budućnost i van granica matice.
Srbi u Francuskoj sve više pronalaze put ka sebi, svojim korenima i duhovnim vrednostima koje su vekovima čuvale naš identitet. U vremenu kada se lako gubi osećaj pripadnosti, crkva postaje mesto okupljanja, snage i zajedništva.
Velika zasluga za ovakav rast vere među Srbima u dijaspori pripada Episkopu zapadnoevropskom Justinu, čije vođstvo i posvećenost daju snažan doprinos jačanju crkvenog života. Uz njega stoji i složno sveštenstvo koje svakodnevno radi sa narodom i za narod.
Otac Slaviša, Prota Nikola, Otac Željko, Otac Jovan, Otac Slavko, Otac Igor, Otac Maksim, Otac Dragoljub… kao i đakon Nenad i mnogi drugi đakoni i vernici, svojim predanim služenjem, molitvom i brigom za narod, grade i učvršćuju duhovni život zajednice. Njihova vera i ljubav prema Crkvi bude u ljudima ono iskonsko, vraćaju ih pravoslavlju i sabiraju oko svetinje, čineći da srpska crkva u Francuskoj danas živi punim duhovnim životom i postaje sve snažnija.
Večerašnje Vaskršnje jutrenje i sutrašnji praznik Vaskrsa biće potvrda jedinstva srpskog naroda u rasejanju. Kada se bude čuo radosni pozdrav „Hristos vaskrse!“, biće jasno da vera ne samo da živi, već se obnavlja i jača iz dana u dan.
Ovo je povratak sebi. Povratak veri. Povratak srpskom identitetu.
