
Nejednakost pristupa vakcinama — rana koja još traje
Pandemija Covid‑19 razotkrila je ogromne razlike između bogatih i siromašnih zemalja. Dok su razvijene države naručivale višestruko više doza nego što im je bilo potrebno, mnoge zemlje sa niskim prihodima ostale su bez osnovne zaštite. Kasnije donirane doze često su bile pred istekom roka ili logistički neupotrebljive.
Zbog toga zemlje Afrike, kao i velike sile poput Indije i Kine, zahtevaju obavezujuće mehanizme, a ne dobrovoljne modele koji su se pokazali nedovoljnim.
Odlazak SAD iz Svetske zdravstvene organizacije
Dodatni udarac globalnom zdravstvenom sistemu predstavlja povlačenje Sjedinjenih Američkih Država iz Svetske zdravstvene organizacije početkom godine. SAD su bile najveći finansijer sa 1,3 milijarde dolara, a njihov odlazak doveo je do:
- smanjenja programa,
- otpuštanja zaposlenih,
- slabljenja međunarodnih zdravstvenih partnerstava, posebno u Africi.
Istovremeno, američki zvaničnici nastavljaju da kritikuju organizaciju, iako više nisu njen deo.
Zaključak: globalni sistem postoji, ali je oslabljen
Iako Međunarodni zdravstveni pravilnik i dalje obavezuje 192 zemlje, uključujući SAD i Argentinu koje su napustile organizaciju, svet ostaje ranjiv. Nedostatak političke volje, rivalitet velikih sila i ekonomske nejednakosti sprečavaju stvaranje novog globalnog zdravstvenog poretka koji bi mogao da spreči ponavljanje katastrofa poput pandemije Covid‑19.
