
Iako je glavni motiv razgovora kritika ostatka teniskog vrha koji je „toliko zaostao“ za Đokovićem i Karlosom Alkarasom, iritira pridev „tužno“. Za nije realnije izraziti reči divljenja Novaku što sa 36 godina uspeva tako da dominira.
Baš ta želja „Dejli Mejla“, kao perjanice britanskog odnosa prema Srbiji u mnogo širem kontekstu nego što je tenis, da uvek nađe negativan način izražavanja, bode ovde oči.
Kao kada bi neko rekao da je tužno što je Rafael Nadal 14 puta osvojio Rolan Garos jer je konkurencija bila tako slaba umesto da bude akcenat – kao što i treba – na Špančevom fenomenalnom igranju na šljaci.
Novaku se u istom tekstu lupaju packe zbog sve ređeg igranja, „jer kako to da pomogne ATP turu da maksimizuje zaradu od TV prava i sponzorstava ako broj 1 retko učestvuje. Odigrao je samo šest turnira van gren slemova u celoj sezoni do sada.“
Ispada da Đoković rizikovanjem svog zdravlja mora da pomogne Turu da napravi bolji posao.
Potom novinar i njegov sagovornik analiziraju ko bi iz prvih deset, osim Alkarasa, mogao da ugrozi Novaka, uz tužan zaključak – verovatno niko.
nastavak na sledećoj strani