
Tužilac Holing je dokazivao da su SAD i NATO pre bombardovanja SRJ „izbegavali“ kontakte s OVK, koju su smatrali terorističkom organizacijom, citirajući izjavu tadašnjeg šefa Vojnog komiteta Alijanse, Klausa Naumana (Claus Naumann).
„Nisam siguran u to“, odgovorio je Klark, tvrdeći da SAD nikada nisu OVK proglasile za terorističku organizaciju, iako je potvrdio da je 1998. i sam „osudio terorističke metode“.
U sudnici je Klark, međutim, rekao da pripadnici OVK tada „nisu bili teroristi“ zato što su se „borili za svoju slobodu protiv decenija represije srpskih vlasti“ i ocenio da „u određenom trenutku ljudi od terorista postaju borci za slobodu jer imaju pravo da se brane od agresije“.
Posle pregovora u Rambujeu, početkom 1999, OVK se, po američkom generalu, „naoružavala i regrutovala vojnike“, a „sobiljali su podršku i oružje iz nekih krugova“.
Na pitanje tužioca da li je oružje i pomoć OVK dobijala od zemalja NATO, Klark je, posle konsultacije sa predstavnicom vlade SAD prisutnom u sudnici, odgovorio da to „ne zna“.
Na Klarkovu izjavu da NATO pre i tokom bombardovanja Srbije nije imao ni direktne, ni indirektne kontakte sa OVK, tužilac Holing je uzvratio citirajući dokumente same OVK o „svakodnevnim kontaktima“ i izjavu ministra spoljnih poslova Velike Britanije Robina Kuka (Cook) o „brojnim izveštajima od OVK“.
„Ja nikada nisam dobio ništa od Tačija, koji je navodno bio vođa OVK“, prokomentarisao je Klark.
nastavak na sledećoj stranici