Vidovdan važi i kao dan proricanja i gatanja, najčešće uz pomoć trave vid, poznate u narodu i kao vidac, vidić, vidovka, vidovčica…
U nekim krajevima Šumadije vidovčica, trava sićušnog prelepog svetlocrvenog cveta, brana je zorom, pre sunca, a u drugim krajevima – s večeri. Obično to rade devojke – udavače i potapaju je u vodu, pa se ujutru svi umivaju radi očnog vida – da ih preko godine ne bi bolele oči.
U mnogim krajevima se, ipak, pre svanuća, ruke prodenu kroz travu radi zahvatanja vide rose i umivanja očiju.
Na Vidovdan se, prema knjigama i verovanjima starostavnim, ne radi u polju – da kukuruz zametne klipove, ni u vinogradu – da se grožđe ne sasuši i otpadne. Tog dana valja i okusiti zrelo voće. Veruje se i da na Vidovdan valja započeti ručne radove – pletenje i vezenje. Prethodno se poškropeći po očima vodom u kojoj je odležala trava vidovčica, mlađe žene i devojke uzvikuju:
„Vidi, Vido kako pletem“, „Vidi, Vido kako vezem“, „Vidovčice, po bogu sestrice, što očima ja videla, to rukama i stvorila“. U Šumadiji i još nekim krajevima bio je običaj i da se na Vidovdan iznose stvari iz kuće da se „provetre radi moljaca“. Iznošene su i tapije i obligacije da bi se razgledale i provetrile. U Kačeru podno Rudnika na Vidovdan su iznošene i kese s novcem – da se vidi i izbroji.
nastavak na sledećoj strani
Ako želite da vam slavlje ostane u prelepom sećanju, da dekoracija bude kao iz bajke a da budu oduševljeni kako
