
Neobučeni negovatelji i nepostojeći standardi
Lufok upozorava da se u ustanovama ASE-a o deci često brinu zaposleni koji su, kako kaže, neobučeni ili nekvalifikovani, a odnos broja staratelja i dece može biti potpuno neadekvatan:
„U ovom sistemu ne postoji minimalni standard. Ne postoji obavezna obuka, ne postoji obavezan broj zaposlenih u odnosu na broj dece. Možete imati dva negovatelja za 40 dece.“
On podseća da govori iz ličnog iskustva: skoro 18 godina proveo je pod nadzorom ASE-a i u više hraniteljskih porodica.
„Gradska skupština je znala još u septembru“
Najžešći deo Lufokove kritike odnosi se na parisku gradski skupštinu, odgovornu za dom u kojem je dete obrijano:
„Zapanjen sam i besan. Gradska skupština Pariza je bila svesna ovoga u septembru. Šta se dogodilo između septembra i decembra?“
„Ismevaju nas. Čak i kada deca otkriju kroz šta prolaze, čak i kada se činjenice dokumentuju — ništa se ne dešava!“
Lufok podseća da je situacija sistemska i smrtonosna:
„Od prošlog jula, desetoro dece koja su bila pod starateljstvom umrlo je dok su bila na brizi sistema.“
Nabraja i konkretne tragedije: devojčica pronađena mrtva u hotelu, jedno dete koje je izvršilo samoubistvo, drugo ubijeno u sukobu sa detetom koje je takođe bilo pod nadzorom ASE-a.
nastavak na sledećoj stranici