
Bila jednom jedna zemlja. U srcu Evrope, u samom centru tadašnjeg poznatog sveta. U njoj je nastalo prvo pismo na svetu (Vinča, Starčevo), ljudi u njoj su prvi počeli da tope i prerađuju rude, da stvaraju urbanistička (planska naselja) i istorija govori da u tom periodu 2 000 godina nije bilo rata. Onda su došli neki drugi ljudi, sve se okrenulo, i za taj narod se dugo nije ništa čulo.
Smenjivali su se vladari na tim prostorima, neki više, neki manje poznati, neki dobri, neki loši, a onda se ta zemlja podigla ponovo na noge, i nastavila tamo gde je davno stala. Za razliku od prethodnog perioda, gde nemamo tačne podatke kada je nastala i ko ju je osnovao , jer je bilo mnogo davno, za ovu se vrlo dobro znalo, i ko, i kada, i kako je ponovo ujedinio narod, i poveo ga jedinim putem kojim taj narod može da ide.
Opet je u samom centru Evrope i sveta, nastala zemlja, u početku mala, sa vrednim, bogobojažljivim, poštenim, časnim, i nadasve pravdoljubivim narodom, zemlja koja je na prvom mestu stavljala čast, poštenje, pravdu, zemlja koju su osnovali SVECI.
nastavak na sledećoj strani