
Evropska unija vidljivo pooštrava politiku prema imigraciji. Danska, Nemačka, Italija, ali i evropske institucije, uvode mere kako bi ograničile ilegalnu imigraciju i ubrzale deportacije.
Jedanaest godina nakon migrantske krize 2015, kada je EU primila stotine hiljada ljudi, mnoge države sada poručuju da je period širokog otvaranja granica završen. Fokus je na smanjenju dolazaka i bržem sprovođenju odluka o napuštanju teritorije.
🇩🇰 Danska kao najstroži model
Danska je već godinama simbol najtvrđe migracione politike u Evropi. Njihova strategija „nulte tolerancije“ prema neevropskoj imigraciji uključuje:
- „Ghetto zakon“ (2018.) – cilj je smanjenje udela „ne-zapadnog stanovništva“ u određenim kvartovima sa 50% na 30%.
- Ograničen pristup socijalnim davanjima za izbeglice
- Gotovo nemoguć porodični reunifikacioni proces
- Otežan put do državljanstva
- Prebacivanje postupaka azila u treće zemlje (eksternalizacija)
Rezultat: U 2024. godini Danska je primila samo 1.656 zahteva za azil, dok ih je 2015. bilo preko 21.000 – najniži broj u poslednje četiri decenije.
🇩🇪🇮🇹 Nemačka i Italija menjaju pristup
Nemačka
Nova politika predviđa da granična policija može da vrati tražioce azila bez dokumenata, osim dece, starijih i trudnica. Od oktobra 2023. vraćeno je više od 53.000 ljudi.
Italija
Vlada Giorgie Meloni pojačava kontrole, posebno na Mediteranu, kako bi smanjila neregularne dolaske. Istovremeno, Italija poručuje da podržava legalnu imigraciju, ali samo onu koja odgovara potrebama tržišta rada.
🇪🇺 EU uvodi „centre za povratak“ van teritorije Unije
Evropski parlament razmatra formiranje „hubs de retour“ – centara za prihvat migranata izvan EU, gde bi bili smešteni:
- oni kojima je azil odbijen
- oni čiji je postupak u toku
- oni koji imaju odluku o napuštanju teritorije
Cilj je ubrzati deportacije i smanjiti pritisak na države članice.
Francuska i Španija za sada ostaju rezervisane prema ovom modelu.
