Valjda je mislio da može dobiti više nego Londonskim ugovorom. I dobio je. Dobio je državu od Vardara pa do Triglava…ali ona se ne zvaše Srbija nego Jugoslavija a priznaćete da to nije isto, ama baš nikako.
Unutar monstruma zvanog Sovjetski Savez, Rusija je bila osudjena na propast, sakaćenje… kad se monstrum raspao, i Rusija vratila ime, beše to prvi korak ka njenom ozdravljenju, ponovnom radjanju…i evo…mada potrajaše (i još traju) porodjajni bolovi majke Rusije , sav je izgled da dete neće biti kilavo, imati iščašene kukove i sl… jer babica ( babuška) Putin nadgleda porodjaj…ako krene naopačke uvek je moguć CARSKI rez.
Ne preostaje nam nego da se i mi istom nadamo za našu Srbijicu…jer kroz istoriju, granice su se menjale, teritorije skrajale i prekrajale, kao i geopolitička mapa sveta… jer: „Kolo sreće uokoli
Vrteći se ne pristaje,
tko bi gori eto i doli
A tko doli gori ustaje“
kako je pevao genijalni Gundulić.
autor : pariski umetnik Spasojevic Milinko Zabac