
Ako postoji nešto što je kroz istoriju najviše koštalo srpski narod, onda su to podele. Od politike, preko ratova, pa sve do sporta — Srbija je često sama sebi bila najveći protivnik. Umesto zajedništva, koje nas je vodilo do najvećih pobeda, ponovo gledamo javne sukobe, podele i otvoreni rat unutar jednog od najtrofejnijih sportova koje Srbija ima.
Ovoga puta kriza je pogodila srpski vaterpolo — sport koji je decenijama bio simbol ponosa nacije, discipline i dominacije u svetu.
Nakon izbora Slobodana Sora za predsednika Vaterpolo saveza Srbije, usledio je potpuni haos. Selektor reprezentacije Uroš Stevanović podneo je ostavku, a zatim se čak 11 vaterpolista oglasilo javnim pismom u kojem navode da neće igrati za reprezentaciju Srbije dokle god je na čelu Saveza Slobodan Soro.
Situacija je potom dodatno eskalirala nakon zvaničnog saopštenja Vaterpolo saveza Srbije objavljenog na sajtu Water Polo Serbia.
Savez je naveo da „nije reč o 11 aktuelnih reprezentativaca, već o četiri aktuelna i sedam bivših“, uz podsećanje da pojedini igrači nisu bili pozivani na poslednje reprezentativno okupljanje od strane tadašnjeg selektora Uroša Stevanovića.
Prema saopštenju Saveza, među igračima koji nisu bili pozvani na poslednje takmičenje nalaze se:
- Strahinja Rašović
- Sava Ranđelović
- Radoslav Filipović
- Radomir Drašović
- Nemanja Vico
- Nikola Dedović
- Viktor Rašović
Dok su pozvani bili:
- Nikola Jakšić
- Petar Jakšić
- Đorđe Lazić
A Dušan Mandić nije nastupao zbog povrede.
Savez: „Sport ne sme biti sredstvo političkog obračuna“
Vaterpolo savez Srbije poručio je da ne želi da učestvuje u „političkom obračunu i zloupotrebi sporta u političke svrhe“.
U saopštenju se navodi:
„Mi smo sportska, a ne politička organizacija i ko god od aktuelnih ili bivših vaterpolista, trenera ili članova Saveza želi da se bavi politikom, ima na to potpuno pravo, ali nema pravo da koristi svoju sportsku poziciju u političke svrhe.“
Savez je dodao da je „očigledna želja da neko pokušava da ostvaruje političke ciljeve preko vaterpola“.
Žestoko pismo reprezentativaca Srbije
Sa druge strane, igrači su u veoma oštrom obraćanju javnosti optužili Slobodana Sora da pokušava da omalovaži njihove uspehe i uruši zajedništvo reprezentacije.
U pismu koje su potpisali Nikola Jakšić, Dušan Mandić, Strahinja Rašović, Sava Ranđelović, Nemanja Vico i ostali reprezentativci navodi se:
„Naše zlatne medalje nisu bile odraz trenutne inspiracije, već godine velikih odricanja, treniranja, zajedništva i borbe.“
Vaterpolisti tvrde da su pojedini igrači ranije bili izloženi „nesportskim potezima“ od strane Slobodana Sora i njegovog tima ljudi u VK Novi Beograd, uključujući:
- zabranu treniranja
- izbacivanje iz kluba
- nedozvoljavanje igranja za reprezentaciju
Posebno je odjeknuo deo saopštenja u kojem igrači podsećaju da je Slobodan Soro nekada branio za reprezentaciju Brazila protiv Srbije:
„Svedoci smo da je i tada ulagao maksimalne napore da zaustavi put reprezentacije Srbije ka najvećim uspesima, ali isto tako i da u tome nije uspeo.“
„Povlačimo se dok je Soro na čelu Saveza“
Najveći šok usledio je na kraju pisma:
„Doneli smo jednoglasnu odluku da se povučemo iz igranja za vaterpolo reprezentaciju Srbije dokle god je na njenom čelu Slobodan Soro i njegov tim ljudi.“
Igrači navode da im je igranje za Srbiju predstavljalo „najveću čast i privilegiju“, ali da smatraju da moraju da „podignu glas protiv onih koji žele da diskredituju i unište teško stečene uspehe reprezentacije“.
Srbija ponovo gleda isto pitanje: zajedništvo ili podele?
Za mnoge Srbe u dijaspori, posebno u France gde živi veliki broj naših sportista i porodica, ova situacija izaziva veliko razočaranje.
Srpski vaterpolo godinama je bio primer discipline, zajedništva i nacionalnog ponosa. Upravo zato mnogi smatraju da je najtužnije kada najveće pobede počnu da ruše unutrašnji sukobi.
Jer Srbija je mnogo puta kroz istoriju pokazala da je najjača kada je ujedinjena — i na terenu i van njega.
