No ovaj čovjek nije bio niti malo lud. Sedam godina kasnije njegov će Novak postati prvi tenisač svijeta, a točno 17 godina kasnije, upravo danas, ući će u knjige svjetskih rekorda kao tenisač s najviše tjedana u povijesti na svjetskom broju 1.
Srpski novinar? Zanimljivo bi bilo saznati tko je bio s druge strane mreže, tko je to tako bahatu odbrusio Srđanu Đokoviću, ali nikako mu se ne može zamjeriti.
Jer tenis je, tad te 2004. godine, bio za Srbiju u kategoriji „egzotičnih“ sportova. Možda je pregruba riječ za baseball, ali zemlja koja je bila poznata po nogometašima, košarkašima, rukometašima, odbojkašima… nije baš tad „priznavala“ tenis, pa je tamo neki poziv „nekog tate Đokovića“, čiji je sin upravo ušao u polufinale 10.000 dolara vrijednog Futuresa, a pri čemu je on sam zaradio šest ATP Bodova i 720 dolara bila dočekana možda i s – podsmjehom.
„Zapamtit će me oni, zapamtiti kad Nole bude prvi na svijetu“, mrmljao si je u bradu još neko vrijeme.
Zapamtio sam ga i ja, jer ne toliko puno godina kasnije, već na US Openu 2005. godine, susreli smo se opet uz tvrde terene Flushinga. Igrao je protiv Marija Ančića i pobijedio ga u susretu drugog kola i to kao 97. tenisač svijeta.
Vizija jednog roditelja maksimalizirala je svoj potencijal, jer ne samo da je nekoliko godina kasnije postao prvi tenisač svijeta, već broj 1 najbolji u povijesti. I to od danas, s 311 tjedana nakon što je prestigao Rogera Federera u još jedom – rekordu. A jedna usputna epizoda u Novakovom razvoju, njegov debi u Podsusedu, ostat će zapamćen i prepričavat će se. I moralo je valjda biti burno i dojmljivo, kao i cijela njegova perfektna karijera koja traje i dalje…