
4. Kako izgleda tvoj rad na terenu u 5. izbornoj jedinici Sena–Sent-Deni i šta si naučila iz svakodnevnog kontakta sa stanovnicima?
Moj rad na terenu u izbornoj jedinici Saint-Denis pre svega znači susret sa ljudima. To su iskreni razgovori, pažljivo slušanje, razumevanje i trenuci u kojima se gradi poverenje. Svaki susret me podseća na jednu jednostavnu, ali važnu istinu: ljudi ne traže čuda — žele da budu saslušani, poštovani i shvaćeni u svakodnevnim brigama i nadama. Upravo ti susreti daju smisao mom angažmanu. Oni me podsećaju zašto sam u politici: da budem prisutna među ljudima, dostupna i iskreno posvećena onima čiji život delim svakoga dana.
5. Da li misliš da se glas i potrebe našeg balkanskog, posebno srpskog stanovništva, dovoljno čuju u lokalnim institucijama? Kako bi to moglo da se poboljša?
Iskreno, mislim da se glas i potrebe balkanske, a posebno srpske zajednice, još uvek ne čuju dovoljno u lokalnim institucijama. Ne zato što nemamo šta da kažemo, već zato što često nismo dovoljno vidljivi, dovoljno povezani i dovoljno zastupljeni. Naša zajednica je vredna, radna, tiha i dostojanstvena. Ali upravo zato se ponekad njene potrebe previđaju.
Verujem da se to može promeniti kroz bolju organizaciju, veću prisutnost u javnom prostoru, jače udruživanje i aktivnije učešće u lokalnom životu. Moramo više razgovarati sa institucijama, više se uključivati, više biti prisutni tamo gde se donose odluke. Kada smo složni, vidljivi i angažovani, naš glas postaje snažan i ne može biti ignorisan. Moj cilj je da budem most između naše zajednice i lokalnih vlasti.

nastavak na sledećoj stranici
