
Takođe, predlagao je podizanje starosne granice za penziju na 65 godina, kao deo reformi usmerenih na veću efikasnost državne uprave.
Socijalna politika
Barnier je bio zagovornik jačanja radne etike, kritikujući koncept „blagostanja“. Zalagao se za ukidanje prava na naknadu za nezaposlene nakon odbijanja dve „razumne ponude“ za posao. Istovremeno, isticao je značaj socijalnog dijaloga i veći angažman na tom polju nego što ga je pokazivao Emanuel Makron.
Borba protiv socijalnih prevara bila je još jedno važno pitanje u njegovoj kampanji, a predložio je uvođenje biometrijskih zdravstvenih kartica kako bi se sprečile prevare u zdravstvenom osiguranju.
Životna sredina
Barnier je promovisao održivi razvoj i dekarbonizaciju ekonomije u saradnji s poljoprivrednicima i preduzećima. Posebno je naglasio važnost investiranja u nuklearnu energiju i obnovljive izvore energije poput fotonaponskih ćelija i biomase, dok je bio kritičan prema vetroenergiji, smatrajući da izaziva „značajnu štetu“.
Ovi stavovi, koji su oblikovali njegovu političku karijeru, verovatno će biti ključni u njegovom mandatu kao premijera Francuske.