
Mi smo napravili opasku rekavši da je sledeća etapa da nauče srpski jezik. U glas su svi to potvrdili rekavši da su naučili već par reči. Rekli su da prvo što su probali su rakija i burek izgovorivši te dve reči na srpskom.
Na kraju smo im se zahvalili u ime udruženja „Svi Srbi u Parizu“ na vremenu koje su izdvojili za razgovor i za sve ono što čine za Srbiju i za projekat koji je inicirao Mikica Petronijević.
Ovakvi mladi ljudi treba da budu uzor svima. Njihova nesebična pomoć za projekat u zemlji za koju oni nisu do tada toliko ni znali, može da bude najbolji putokaz svima kako čovek može da bude srećan i ispunjen ako pomaže drugima.
Mi smo pitali i gospodina Perišića šta ga je pokrenulo da bude most između ova dva udruženja za jednu ovako fenomenalnu stvar. On nam je rekao da je to učinio radi povezivanja Srbije i Francuske ali na neki drugačiji način bez ikakvog interesa ili nekog drugog razloga osim onog humanog.