
Prema njenim rečima, u Iraku nema sistema obaveštavanja građana šta će biti gađano i ne zna se kad će da gađaju, tako da poslednjih dana nije izlazila iz stana, niti se družila sa prijateljima u kafićima.
Ivana Vasić je ispričala da se i ranije dešavalo da gađaju aerodrom, ali se nekako znalo da će biti gađan. Istakla je da je ona kao i mnogi stranci u Erbilu živela u okolini aerodroma, ali da bez obzira na povremena gađanja nikad do sada nije osetila da treba da ode odatle.
„Sada je bila velika razlika. Podsetilo me na iskustvo iz 1999. Živim sama sa dve kuce“, kaže Vasićeva i ističe da su stranci bili mnogo uplašeniji od lokalnog stanovništva. „Lokalno stanovništvo nije bilo uplašeno, pitali su me zašto ideš. Ja sam odgovarala padaju bombe. Oni kažu to je normalno, padaju bombe pored tebe, neće tebe da pogode“, napomenula je fitnes trener.
Život i izazovi u Iraku
Kako je rekla, pre osam godina u Erbilu je otvorena etno teretana i osam Srba je otišlo tamo da živi i radi, međutim, za vreme korone svi sem nje i još jedne devojke su se vratili u Srbiju.
„Izgubila sam posao i ostala u nepoznatom gradu. Živela sam sa arapskom porodicom pa nisam morala da plaćam stan“, kaže Vasićeva. Prema njenim rečima, sam grad Erbil je najstariji grad na svetu i veoma je lep za život.
„Moj otac je rekao kad je bio kod mene da je energija grada posebna. Miran je i porodičan grad, lepo se zarađuje. Jedna srpska porodica sa troje dece živi tamo. Oni su trenutno u Srbiji, ali ako se smiri situacija i oni će se vratiti“, kaže sagovornica RTS-a.
nastavak na sledećoj stranici
