
Sutra, 5. aprila, Srpska pravoslavna crkva i vernici širom sveta proslavljaju Cveti – praznik koji označava svečani ulazak Isusa Hrista u Jerusalim, nedelju dana pre Vaskrsa. Narod ga je dočekivao prostirući haljine i noseći palmove grančice, simbol mira i pobede života nad smrću. Upravo po tim grančicama, praznik je dobio ime – Cveti, dan cveća, radosti i duhovnog buđenja.
Duhovno značenje praznika
Cveti su pokretni praznik, koji se svake godine slavi u šestoj nedelji Velikog posta, neposredno nakon Lazareve subote – Vrbice, kada se obeležava vaskrsenje Lazara. U crkvenom kalendaru, Cveti označavaju početak Strasne sedmice, poslednjih dana Hristovog života na zemlji. To je trenutak kada se vera, nada i ljubav spajaju u simboličnom prizoru Hrista koji na magarcu ulazi u Jerusalim – ne kao ratnik, već kao car mira.
Običaji i simbolika
U srpskoj tradiciji, Cveti su dan pun lepote i običaja:
- Beru se cveće i vrbove grančice, koje se ne unose u kuću, već se drže u vodi u dvorištu.
- Umivanje cvetnom vodom donosi zdravlje i blagostanje.
- Mladi se daruju cvećem, a svaki cvet ima svoje značenje – dren za zdravlje, ljubičica za vernost, vrba za napredak.
- Dozvoljeno je jesti ribu, što praznik čini jednim od retkih radosnih dana tokom posta.
U narodnom verovanju, onaj ko prvi ubere cvet na Cveti ima pravo da poželi želju koja će mu se ispuniti ako veruje iskreno.
nastavak i šta se značajno za Srbe odigralo na Cveti, na sledećoj strani
