
Francuski Le Figaro je objavio tekst koji je napisao Thibault Mercier (advokat, esejista i predsednik Cercle Droit & Liberte) a koji vam mi prenosimo u celosti. Premijer Jean Castex najavio je početkom januara iznošenje predloga zakona za glasanje za vakcinacionu propusnicu. Ova godina će ostati zapamćena kao jedna od težih u novijoj istoriji a advokat nas poziva da se zapitamo o sudbini koju ćemo rezervisati za nevakcinisane. Pročitajte njegov tekst koji će vas ostaviti bez daha.
Ako su Starci dobar savet u politici, kako nas podseća Michel de Jaeghere u svom izvanrednom „Cabinet des antiques“ [1], ipak na strani literature anticipacije koju ovih dana moramo da se okrenemo da pokušamo da razumemo novi svet koji se pojavljuje pred našim očima nakon što je Jean Castex prošlog petka objavio da će „od sada za propusnicu važiti samo vakcinacija“.
Ostavimo po strani činjenicu da je ovo samo izjava – da li smo ipak iznenađeni? – u suprotnosti sa ranijim obavezama vlade i da upotreba indikativa označava nedostatak obzira koju premijer ima prema demokratskom procesu, jer će posledice ove mere biti još ozbiljnije po francusko društvo, suprotno od njenih najosnovnijih principa.
U Demollition Man, naučnofantastičnom filmu objavljenom 1993. godine, Silvester Stalone se budi, posle 70 godina prisilne hibernacije, u saniranom svetu iz kojeg je iskorenjeno svako nasilje. Individualna sloboda je svedena na minimum, novac je zamenjen virtuelnim karticama, a higijena je stalna briga: gestovi barijere se primenjuju strogo, zagrljaji i seksualni čin su zabranjeni, jer suviše rizični (osim sa slušalicama za virtuelnu stvarnost…). U ovom Meilleur des mondes u kome je dobro svedeno na blagostanje i politika je jedino pitanje individualnih materijalnih interesa, slobodni ljudi su primorani da odu u egzil i sada žive u podzemlju kako bi imali pravo da „gomilaju holesterol i čitaju Plejboj”.
Nastavaka na sledećoj strani