
U trenutku kada se Evropa suočava sa najdubljim geopolitičkim preispitivanjem u poslednje tri decenije, vest koju je preneo francuski Capital o sve snažnijem vojnom partnerstvu između Srbije i Kine otvara niz pitanja koja prevazilaze klasične diplomatske odnose i ulaze u samu srž evropske bezbednosne arhitekture. Dok se Evropska unija bori da definiše sopstvenu stratešku autonomiju, a Francuska pokušava da zadrži uticaj u regionu Zapadnog Balkana, Srbija – zemlja kandidat za EU – gradi najintenzivniji vojni odnos sa Kinom od svih evropskih država, kupujući kineske raketne sisteme, supersonične projektile i protivvazdušnu odbranu koju nema nijedna druga evropska zemlja.
Ovaj trend, koji se odvija paralelno sa velikim kineskim investicijama u infrastrukturu, energetiku i industriju u Srbiji, postavlja pitanje da li Beograd odlično strateški balansira između Istoka i Zapada. Istovremeno, činjenica da Srbija kupuje francuske Rafale avione pokazuje da Beograd vodi višeslojnu politiku – istovremeno jačajući veze sa Parizom i Pekingom, što dodatno komplikuje percepciju Srbije u evropskim krugovima, zbunjujući zvaničnike u Briselu.
Prenosimo vam tekst sa portala Capital:
U ponedeljak, 25. maja, Si Đinping je primio u zvaničnu državnu posetu predsednika Srbije Aleksandra Vučića — prvu posetu jednog evropskog lidera Kini u tom formatu. Partnerstvo između dvojice predsednika odavno više nije tajna. Peking već ulaže milijarde evra u Srbiju, u transportnu infrastrukturu, rudnike, fabrike i energetsku proizvodnju. Međutim, ova veza postaje sve snažnija, posebno u oblasti odbrane.
Između 2021. i 2025. godine, skoro dve trećine srpskog uvoza naoružanja dolazilo je iz Kine, koja je time postala glavni snabdevač Srbije. Sredinom marta, kako podseća BFMTV, predsednik Vučić je potvrdio da Srbija poseduje kineske supersonične krstareće rakete zemlja-zemlja, dok su se paralelno na društvenim mrežama pojavile fotografije projektila CM‑400AKG.
Da li je Srbija i dalje na evropskom putu?
Za sada, srpski predsednik nikada nije objavio tačan broj kineskih raketa u posedu Srbije. On je samo naglasio, u programu nacionalne televizije, da su ti projektili „izuzetno skupi“ i „izuzetno efikasni“. Srbija Aleksandra Vučića je takođe jedina evropska zemlja koja poseduje kineski sistem protivvazdušne odbrane srednjeg i dugog dometa FK‑3.
Može li ova bliskost sa Kinom zatvoriti evropska vrata Srbiji, koja je kandidat za članstvo u EU od 2012? Ako se Beograd zaista približava Kini — ne skrivajući ni svoje čvrste veze sa Rusijom — to podstiče strah da bi zemlja mogla da se okrene leđima Zapadu, posebno svojim evropskim susedima. „Razgovaraćemo sa našim partnerima iz NATO-a i upozoriti ih na ovu vrstu naoružanja, koje predstavlja novinu u arsenalu srpske vojske“, izjavio je u martu hrvatski premijer Andrej Plenković.
Pored Kine, Srbija je razvila i značajno partnerstvo sa Francuskom u oblasti odbrane. Porudžbina od 12 borbenih aviona Rafale, vredna 2,7 milijardi evra, realizovana je 2024. godine.
