
„Svaki dan sam učio po pola sata, bez prestanka. Srpski jezik mi je u početku delovao nemoguć, ali s vremenom sam počeo da ga osećam. Učio sam da čujem dušu naroda kroz reči koje govore,“ seća se Arno.
Nekoliko godina kasnije, u jednom intervjuu, iskreno je priznao:
„Želeo sam da razumem narod u celini – bake, deke, decu i sve one ljude kojima sam pomagao na Kosovu i Metohiji, a koje nisam razumeo. Želeo sam da razumem njihove muke, probleme i strahove da bih o tome mogao da svedočim u Francuskoj. Učeći srpski jezik, zapravo sam otkrio dušu srpskog naroda.“
Danas Arno Gujon govori srpski gotovo bez greške, sa toplinom i emocijom koja nadmašuje mnoge rođene govornike. On ne koristi jezik samo kao sredstvo komunikacije, već kao ključ koji mu je otvorio srce jednog naroda.
Njegova priča je svedočanstvo da istinska ljubav prema narodu ne dolazi iz krvi, već iz razumevanja, poštovanja i srca.