„Vama je lako“, često „Gastarbajteri“ čuju od ljudi iz matice. Lako je kao i svugde u zavisnosti kako se ko snađe. Ipak ono što je najviše teško to je nostagija za svoj prag, svoje mesto, svoju zemlju…
Nikola Radojković nam je poslao jednu sjajnu pesmu koja pogađa u centar :
Nisam kod kuće lutam po svetu,
proklinjem život i sudbu kletu,
i sanjam zemlju…oca i majku,
rođenu decu i ženu Rajku
proklinjem zato crvenu bajku.Ja kući sada nemogu poći,
proklinjem što sam, sam u samoći,,
proklinjem tuđinu u svakom trenu,
i svaku godinu tu provedenu,
proklinjem onu bajku crvenu.Ko sam i šta sam kom da se jadam,
proklinjem svet kom ne pripadam,
proklinjem priču lažljivu jednu,
što pravi istinu jadnu i bednu,
proklinjem crvenu bajku jednu.Balkanska zemljo jedina moja,
prokleto beskrajna tuga je tvoja,
ja sam bez tebe, ti si bez mene,
a trebaš mi ko krv iz vene,
proklete bile bajke crvene.