Naš sunarodnik M.N., podelio je svoje ne baš sjajno iskustvo dugog putovanja električnim automobilom iz Pariza do Srbije. Njegova priča osvetljava i izazove i prednosti ovakvog putovanja, ali i ističe razlike u dostupnosti infrastrukture između Zapadne Evrope i Srbije.
Osam puta punio – ali po koju cenu?
M.N. je na svom putu morao stati čak osam puta da napuni svoj električni automobil, provodeći oko sat vremena na svakoj stanici. Iako su stanice u Francuskoj i Nemačkoj bile relativno dobro opremljene, problemi su počeli kada je ušao u istočnu Evropu, posebno u Srbiji.
„Odlučio sam se na ovaj poduhvat ali nisam ni mogao da sanjam da ćemo ovoliko da se namučimo. Na pola puta mi je dolazilo da ostavim auto na parkingu i da se snalazimo drugačije. Sa porodicom već godinama putujemo automobilom ali ovog leta je bilo prvi put našim novim električnim automobilom. Letos i nikad više. Problem je što sam uvek dopunjavao auto jer nisam smeo da dopustim da mi se skroz isprazni ili da dođem do minimuma. A na pumpama se dešavalo da nema ni jedan aparat slobodan pa mora da čekam red. Prosečno svako zaustavljanje oko sat i po vremena.
Mnogo mi je bilo mučno – čekanje, planiranje gde ću sledeći put stati i stalna briga da li ću naći punjač. Dešavalo se da punjači budu neispravni. Kako je put odmicao tako se i umor nagomilavao. A kada tome dodam i gužve koje su nas uhvatile na putu i granicama našem putovanju nije bilo kraja. Na Horgošu nam se umalo ispraznila baterija, a onda ulazak u Srbiju i novi šok.
nastavak na sledećoj strani