
Posebnu težinu celoj priči daje činjenica da se njegova majka tokom trudnoće plašila upravo takvog ishoda, jer je o sličnim situacijama slušala u medijima. Taj strah, koji je tada delovao kao preterana briga, ispostavio se kao opravdan.
– Komšinica je bila lekar. I onda mama kroz porođaj najviše pričala sa njom. Uporno joj je postavljala pitanje da li bi moglo da se desi. Komšinica je rekla: „Neće se desiti. Nema šanse. To ako se desi je jedan u milion, ali neće se desiti“.
„Otišao sam kući sa drugom porodicom“
Umirena tim rečima, ali ne i potpuno oslobođena brige koja ju je pratila tokom cele trudnoće, Ognjenova majka otišla je u porodilište verujući da su njeni strahovi preterani i da se takve stvari zaista dešavaju „nekome drugome“. Ipak, uprkos uveravanjima da je reč o gotovo nemogućem scenariju, ispostaviće se da je upravo taj strah bio opravdan.
Dragana, Miloševa majka, porodila se prirodnim putem i zbog bržeg oporavka mogla je ranije da napusti bolnicu. Tako je sa bebom, za koju je verovala da je njen sin, otišla kući u selo nadomak Šapca. Pošto im je to bilo prvo dete, u porodici je vladalo veliko slavlje, svi su se okupili oko bebe i radovali se njenom dolasku.
nastavak i video na sledećoj stranici
